U petak, 2.10. 2020. godine posjetili smo Azil za napuštene pse u Nemetinu u pratnji profesora Hrvoja Biuklića, stručne suradnice  Jelene Soudil-Prokopec i psihologinje Ivone Kolarik-Ferić.

Posjet Azilu jednom riječju je neopisiv. Svatko tko se jednom odluči doći svakako se vraća tamo jer pozitivne i prijateljske atmosfere ne manjka. Uvijek nas srdačno na ulazu dočekaju radnici i poneki volonteri koji nam svakog puta ponove pravila kako ne bi došlo do nekog incidenta. Svaki pas ima svoje ime i isto tako svoju priču. Radnici Azila uvijek nas upozore na moguće ponašanje pasa, ali do sada nismo imali neugodnih iskustava, svi se zabavimo i jedva se čekamo vratiti i idući put i opet provesti sat, dva s psima. Puštaju nas po grupama i grupe se ne smiju miješati. Većina pasa je puna snage te odmah potrče, a tako i mi s njima. Tijekom šetnje okruženi smo prirodom što upotpunjuje dojam. Kada prođemo sve staze na koje smo naišli, psi ožedne te se polako vraćamo nazad.  Svatko od nas se upozna sa psom kroz to vrijeme pa makar i na kratko. Azilom se tih sati ne čuje ništa osim smijeha i lajanja pasa, no kada mi odemo nadamo se da će netko drugi doći i da neće dati da smijehu dođe kraj.

Izdvojite sat vremena i usrećite jednog krznenog prijatelja.

Galerija slika